Zova
Crna zova (Sambucus nigra)
Crna zova je listopadni žbun ili nisko drvo iz porodice udika, samonikla u Evropi, severnoj Africi i Aziji. U narodu je poznata i kao bazga, jedna od najstarijih i najcenjenijih lekovitih biljaka, njena upotreba zabeležena je još iz kamenog i bronzanog doba.
🌳 Morfologija i rast
- Stablo: Raste kao žbun ili nisko drvo, visine 3 do 10 metara. Kora je sivosmeđa i uzdužno ispucala. Mlade grane su zelene, sa svetlim tačkicama i ispunjene karakterističnom belom, mekom srži.
🍃 Listovi
- Naspramni, neparno perasto složeni, sa jajastim, zašiljenim liskama koje su po obodu testerasto nazubljene.
🌸 Cvetanje
- Cveta od aprila do juna. Cvetovi su sitni, žućkastobeli, izuzetno prijatnog mirisa, sakupljeni u krupne, pljosnate, štitaste cvasti prečnika i do 20 cm.
🍒 Plod
- Okrugla koštunica, u početku zelena, zatim crvenkastosmeđa, a zrela sjajnocrna. Sirovi plodovi imaju neprijatan ukus i mogu izazvati mučninu, dok su termički obrađeni (kuvani) potpuno bezbedni i koriste se za sokove, sirupe i kompote.
🍂 Uslovi za uzgoj
Nezahtevna je i brzorastuća vrsta, raste na osunčanim rubovima šuma, zapuštenim mestima i vlažnijim staništima. Dobro podnosi različite tipove zemljišta.
🌿 Zanimljivost: Prastara apoteka iz prirode
Crna zova se vekovima koristi u narodnoj medicini, još su je opisivali antički lekari Teofrast i Dioskorid, a pominje je i rimski pisac Plinije Stariji. Njen cvet sadrži jedinjenja sa protivupalnim i diuretičnim dejstvom, a savremena istraživanja potvrđuju da ekstrakti cveta i ploda podstiču znojenje, olakšavaju simptome prehlade i deluju antioksidativno. Zanimljivo je i da su se od njenih izdanaka, nakon što bi se izdubila meka bela srž, nekada pravile dečje svirale i frule.


