Hrast lužnjak
From Drveće govori
Hrast lužnjak (Quercus robur)
Hrast lužnjak je naše najmoćnije i najdugovečnije drvo nizijskih predela. Poznat je po svojoj izuzetnoj stabilnosti i prilagođenosti vlažnim zemljištima sa visokim nivoom podzemnih voda.
🌳 Morfologija i rast
- Dimenzije: Dostiže visinu do 50 m, sa prečnikom debla do 1,5 metra, a kod najstarijih primeraka i više. Krošnja je široka, nepravilna i moćna, sa karakterističnim krivim i "kolenasto" savijenim granama.
- Kora: Kod mladih stabala je glatka i tanka, dok kod starih postaje veoma debela, sivosmeđa i ispucala sa dubokim uzdužnim brazdama.
🌱 Pupoljci
- Za razliku od cera, pupoljci lužnjaka su jajasti, blago zašiljeni i potpuno goli.
🍃 Listovi
- Obrnuto jajasti sa 4 do 7 pari zaobljenih režnjeva. Karakteristično je da list pri osnovi ima dva mala "uveta". Na licu su tamnozeleni, a na naličju nešto svetliji i potpuno goli.
🌸 Cvetanje
- Cveta tokom aprila i maja. Muški cvetovi su u visećim resama, dok su ženski na dugačkim drškama.
🌰 Plod (žir)
- Peteljka: Glavna botanička razlika u odnosu na druge hrastove je ta što žir lužnjaka visi na dugoj dršci.
- Kapica: Plitka je, pokriva oko trećine žira i obrasla je sitnim, nečupavim ljuspama.
- Sazrevanje: Žir sazreva u jesen iste godine.
🍄 Simbioza hrasta i tartufa (Mikoriza)
Hrast lužnjak je jedan od najznačajnijih prirodnih domaćina za razvoj tartufa. Ova veza funkcioniše kroz proces mikorize, gde gljiva obmotava korenove dlačice drveta, višestruko povećavajući površinu za apsorpciju vode i minerala, dok od stabla dobija hranljive materije. Zbog specifičnog sastava zemljišta u priobalnim šumama, lužnjak je ključan za opstanak ovih najcenjenijih gljiva, čije prisustvo ukazuje na visok stepen očuvanosti i zdravlja šumskog ekosistema.


