Bagrem
Bagrem (Robinia pseudoacacia)
Bagrem je listopadno drvo poreklom iz Severne Amerike, koje se danas smatra jednom od najrasprostranjenijih i najkorisnijih alohtonih vrsta u Evropi. Izuzetno je cenjen u pčelarstvu, ali i kao vrsta koja uspešno stabilizuje rastresita zemljišta.
🌳 Morfologija i rast
- Stablo i kora: Uglavnom dostiže srednju visinu od 12 do 18 metara. Kora u mladosti biva glatka i svetlosiva, a kasnije postaje tamnobraon sa dubokim uzdužnim brazdama.
- Grane i trnje: Mlade grančice rastu u cikcak položaju, crvenkasto-braon su boje i nose po dva velika, oštra trna u bazi listova koji kasnije opadaju.
🍃 Listovi
- Neparno perasto složeni, sa 7 do 24 elipsoidna listića. Listići menjaju svoj položaj u zavisnosti od intenziteta svetlosti: pri jakom suncu okreću se paralelno sa zracima kako bi smanjili izloženost i sprečili gubitak vode, a pri slabom osvetljenju spuštaju se nadole kako bi povećali upijanje svetlosti.
🌸 Cvetanje
- Javlja se od maja do juna. Cvetovi su krupni, beli ili bledo-ružičasti, oblika leptira i sakupljeni u viseće grozdaste cvasti duže od 20 cm. Šire intenzivan i veoma prijatan miris.
🌰 Plod
- Gola, spljoštena, tamnobraon mahuna, koja puca uzdužno i sadrži 4 do 10 semenki koje raznosi vetar.
🍂 Uslovi gajenja i značaj
Bagrem je pionirska vrsta koja nema velike zahteve prema zemljištu, ali najbolje uspeva na dobro dreniranim podlogama. Odlično podnosi sušu i urbani prostor. Zahvaljujući snažnom i dubokom korenovom sistemu, veoma efikasno vezuje rastresitu podlogu i sprečava eroziju tla.
🧪 Zanimljivost: "Pametni" listovi i skrivena toksičnost
Sposobnost listića bagrema da menjaju položaj u zavisnosti od intenziteta svetlosti genijalan je odbrambeni mehanizam kojim drvo tokom vrelih dana smanjuje površinu lista izloženu suncu i tako sprečava gubitak vode.
Takođe, iako je bagrem šampion pčelinje paše, treba biti oprezan: njegova kora i listovi sadrže toksične materije koje mogu biti opasne za životinje (naročito konje). Sa druge strane, njegovi mirisni beli cvetovi su potpuno bezopasni, pa se u nekim krajevima tradicionalno beru, pohuju i jedu kao neobičan prolećni specijalitet.

