Magnolija
Sulonžova magnolija (Magnolia × soulangeana)
| 300px|border|Krupni, zvonasti cvetovi Sulonžove magnolije |
|
Sulonžova magnolija
Magnolia × soulangeana Soul.-Bod.
|
Sulonžova magnolija je raskošno, bogato razgranato listopadno drvo ili krupni višestablaste žbun. Ovaj izuzetno popularni hortikulturni hibrid nastao je 1820. godine u Francuskoj, ukrštanjem vrsta Magnolia denudata i Magnolia liliiflora. Danas se smatra jednom od najlepših i najčešće sađenih prolećnih vrsta širom sveta.
🌳 Morfologija i rast
- Habitus: Raste lagano i formira široku, zaobljenu krošnju koja dostiže visinu od 5 do 6 metara, i isto toliko u širinu.
- Listovi: Krupni su, tamnozeleni, sjajni i jajasto-eliptičnog oblika. Listovi izbijaju tek nakon što biljka precveta.
🌸 Cvet i plod
- Karakteristike cveta: Cvetovi su krupni, zvonastog oblika i uspravno smešteni na granama. Latice su mesnate, čvrste i prevučene zaštitnom voštanom prevlakom koja ih štiti od oštećenja dok bube tragaju za hranom. Iznutra su bele, dok su spolja jarko obojene u ružičastu, purpurnu ili ljubičastu nijansu.
- Period cvetanja: Glavno cvetanje odvija se od marta do kraja aprila. Ukoliko su kraj leta i početak jeseni topli i vlažni, Sulonžova magnolija može ponovo procvetati u septembru, ali znatno slabijim intenzitetom.
- Plod i seme: Nakon uspešnog oprašivanja razvija se zbirni plod koji podseća na šišarku. Kada sazri u jesen, plod puca i iz njega na tankim, končastim nitima vise zrele semenke, koje su obavijene jarko crvenim, mesnatim omotačem.
🌿 Uzgoj, nega i razmnožavanje
- Pozicija i zemljište: Najbolje uspeva na dobro osvetljenim ili polusenovitim mestima sa kiselim do neutralnim, hranljivim i dobro dreniranim zemljištem. Zahteva dosta vlage, ali ne trpi stajaću vodu.
🦕 Zanimljivost: Cvet koji je prkosio dinosaurusima
Kada šetate pored rascvetale magnolije, vi zapravo posmatrate živu istoriju naše planete. Arheološki nalazi dokazuju da su prve magnolije cvetale još u doba kada su Zemljom koračali dinosaurusi. Zato što su se razvile pre nego što su na svetu nastali prvi leteći insekti poput pčela i leptira, magnolije su morale da se oslone na nespretne bube trčuljke i tvrdokrilce. Upravo zbog toga njihove latice nisu nežne i tanke kao kod ruža, već su evoluirale u debele, kožaste i "tvrde" oklope kako bi izdržale teške korake svojih drevnih oprašivača.