Kruška
Kruška (Pyrus calleryana)
Kruška je listopadno drvo iz porodice ruža, poreklom iz Kine. U SAD i Evropu je uneta u 20. veku, prvo kao podloga za kalemljenje pitomih krušaka zbog otpornosti na bakterioznu plamenjaču, a kasnije se proširila i kao ukrasna vrsta.
🌳 Morfologija i rast
- Habitus: Manje do srednje visoko drvo, obično od 5 do 12 metara, sa gustom, jajastom do konusnom krošnjom. Divlje forme često imaju oštre trnove na kratkim izbojcima, dok su kultivari uglavnom bez trnja.
- Kora: Tamnosiva, sa uzrastom postaje ljuspasto ispucala.
🍃 Listovi
Naizmenični, jajastog do širokoovalnog oblika, sjajni i tamnozeleni, dužine 4 do 9 cm. U jesen dobijaju upečatljivu crvenu do purpurnu boju, po čemu je vrsta posebno cenjena u hortikulturi.
🌸 Cvetanje
- Cveta rano u proleće, pre ili istovremeno sa listanjem. Cvetovi su beli, sitni, sa pet latica, skupljeni u guste štitaste cvasti. Iako izgledaju dekorativno, poznati su po prilično neprijatnom mirisu.
🍒 Plod
- Plod je sitna, okruglasta jabučica prečnika oko 1 cm, smeđe boje sa svetlim tačkicama. Tvrd je i opor dok je svež, jedva jestiv za ljude, ali predstavlja vrednu hranu za ptice tokom zime.
🍂 Ekologija i otpornost
Izuzetno je otporna vrsta, dobro podnosi gradsko zagađenje, sušu i različite tipove zemljišta. Zahvaljujući otpornosti na bakteriozu, dugo se koristila kao podloga za kalemljenje plemenitih sorti krušaka.
⚠️ Zanimljivost: Lepotica koja postaje pretnja
Kruška, posebno njen popularni kultivar 'Bradford', doživela je ogroman uspeh u urbanom ozelenjavanju zahvaljujući brzom rastu i spektakularnom prolećnom cvetanju. Međutim, u Severnoj Americi se pokazala kao ozbiljan problem: različiti kultivari međusobno se oprašuju i stvaraju plodno seme koje ptice raznose, zbog čega je vrsta danas na listi invazivnih biljaka u više američkih država. Ironično, drvo posađeno da ulepša gradove danas potiskuje autohtonu vegetaciju izvan njih.


