Bagremac
Bagremac (Amorpha fruticosa)
- Porodica: Fabaceae (Mahunarke)
Bagremac je listopadni žbun iz porodice mahunarki, poreklom iz Severne Amerike. U Evropu je unesen u 18. veku, a danas je jedna od najagresivnijih invazivnih biljaka na našim prostorima, posebno pored reka i kanala.
🌳 Morfologija i rast
- Habitus: Raste kao razgranat, gust žbun visine od 1 do 4 metra. Grane su u mladosti blago dlakave, a sa starošću ogole i podrvenele.
🌱 Koren
- Razvija snažan korenov sistem sa sposobnošću fiksacije atmosferskog azota zahvaljujući simbiotskim bakterijama roda Rhizobium, što mu omogućava rast i na siromašnim supstratima.
🍃 Listovi
- Neparno perasto složeni, sa 11 do 35 sitnih elipsoidnih listića. Na naličju su blago dlakavi i imaju sitne žlezdice koje oslobađaju specifičan, aromatičan miris.
🌸 Cvetanje
- Cveta u maju i junu. Cvetovi su sitni, tamnoljubičasti, grupisani u guste, uspravne klasaste cvasti. Jedinstven su prizor jer svaki cvet ima samo jednu laticu (zastavicu), što je retkost u porodici mahunarki. Izuzetno su medonosni i privlače veliki broj pčela.
🌰 Plod
- Mala, srpasta mahuna koja ne puca i sadrži jedno do dva semena. Mahune ostaju na granama dugo nakon sazrevanja i lako ih raznosi voda, što pogoduje brzoj ekspanziji vrste.
🛡️ Ekologija i otpornost
Bagremac je izrazita pionirska vrsta koja osvaja ogoljene obale, nasipe i napuštene površine. Tolerantan je na povremeno plavljenje, sušu i zbijeno gradsko zemljište.
🎭 Zanimljivost: Biljka sa dva lica
Bagremac je klasičan primer dvostrukog ekološkog lica. Sa jedne strane, koristi se za pošumljavanje erodiranih terena i učvršćivanje obala, a cvetovi su vredna pčelinja paša. Sa druge strane, zbog izuzetne vitalnosti i agresivnog širenja, u Srbiji i većini evropskih zemalja svrstan je u listu invazivnih alohtonih vrsta koje ugrožavaju biodiverzitet.
