Maklura: Difference between revisions

From Drveće govori
Jump to navigationJump to search
Tijana (talk | contribs)
Tijana (talk | contribs)
 
Line 34: Line 34:
<div style="max-width: 600px; margin: 25px 0; padding: 15px; border: 1px solid #d4e157; border-left: 5px solid #afb42b; background-color: #f4f5e3; border-radius: 4px;">
<div style="max-width: 600px; margin: 25px 0; padding: 15px; border: 1px solid #d4e157; border-left: 5px solid #afb42b; background-color: #f4f5e3; border-radius: 4px;">
<span style="font-size: 1.2em; margin-right: 8px;">🦣</span> '''Zanimljivost: Hrana za mamute'''
<span style="font-size: 1.2em; margin-right: 8px;">🦣</span> '''Zanimljivost: Hrana za mamute'''
<p style="margin-top: 5px; color: #444;">Maklura je drevna vrsta koja je uspešno preživela ledeno doba. Budući da su njeni krupni plodovi preteški za većinu današnjih šumskih životinja, naučnici su dugo istraživali kako se ova vrsta prirodno širila. Danas postoji široko prihvaćena pretpostavka da je plod maklure bio omiljena hrana '''mamuta i džinovskih lenjivaca'''. Ove izumrle megafaunske vrste su se hranile plodovima i kroz izmet rasejavale seme na velike udaljenosti, zbog čega se maklura smatra živim reliktom praistorije.</p>
<p style="margin-top: 5px; color: #444;">Maklura je drevna vrsta koja je uspešno preživela ledeno doba. Budući da su njeni krupni plodovi preteški za većinu današnjih šumskih životinja, naučnici su dugo istraživali kako se ova vrsta prirodno širila. Danas postoji široko prihvaćena pretpostavka da je plod maklure bio omiljena hrana '''mamuta i džinovskih lenjivaca'''. Ove izumrle vrste su se hranile plodovima i kroz izmet rasejavale seme na velike udaljenosti, zbog čega se maklura smatra živim reliktom praistorije.</p>
</div>
</div>



Latest revision as of 11:39, 18 May 2026

Maklura (Maclura pomifera)

300px|border|Karakterističan skupni plod maklure
Maklura
Maclura pomifera (Raf.) Schneid.

  • Porodica: Moraceae (Dudovi)
  • Visina: do 20 m
  • Karakteristika: Krupan, naboran skupni plod

Maklura (poznata i kao divlja pomorandža ili konjska jabuka) je listopadno drvo ili visoki žbun poreklom iz Severne Amerike. Pripada porodici dudova, a u Evropu je uneta u 19. veku kao ukrasna vrsta i živa ograda, pokazujući izuzetnu otpornost na nepovoljne ekološke uslove.

🌳 Morfologija i rast

  • Stablo i kora: Dostiže visinu do 20 metara sa prsnim prečnikom stabla od 50 do 90 cm. Krošnja je izrazito široka i kuglasta. Kora stabla je siva do svetlosmeđa i uzdužno izbrazdana.
  • Izdanak i trnje: Mladi izdanci su tanki, žutosivi ili zelenosivi, naoružani oštrim, pojedinačnim trnovima dugim 1–2 cm koji se nalaze u pazuhu listova.
  • Listovi: Prosti su, naizmenični, eliptično-jajasti i kožasti. Lice lista je veoma sjajno i glatko, a na granama se često javljaju u pramenovima po 3 do 4.
  • Mlečni sok: Svi delovi biljke, a naročito plod, sadrže lepljivi, beli mlečni sok koji u dodiru sa vazduhom oksidira i pocrni.

🌸 Cvet i specifičan plod

  • Cvetanje: Maklura je dvodoma vrsta koja cveta od aprila do juna. Muški cvetovi su sakupljeni u okruglaste viseće cvasti, dok su ženski cvetovi glavičasti, sa dugim končastim stubićima.
  • Plod (Skupna koštunica): Plod je jedno od najvećih botaničkih čuda. Nastaje zadebljanjem cvetnog omotača i vretena cvasti, stvarajući krupan skupni plod prečnika 7 do 15 cm. Izgledom podseća na zelenu ili žuto-zelenu pomorandžu sa izrazito hrapavom, valovitom i naboranom površinom podeljenom na sitna polja. U unutrašnjosti jednog ploda može se naći i do 200 jajastih semena, boje kosti. Plodovi sazrevaju u jesen, brzo opadaju i tokom zime se razlažu.

🌿 Uslovi gajenja i otpornost

Izrazito je pionirska i žilava vrsta. Odlično podnosi sušu, aerozagađenje u gradovima, jake vetrove i drastična orezivanja. Zbog moćnog i razgranatog površinskog korena koji se širi van širine krošnje, izuzetno uspešno vezuje rastresito tlo i sprečava klizišta.

🦣 Zanimljivost: Hrana za mamute

Maklura je drevna vrsta koja je uspešno preživela ledeno doba. Budući da su njeni krupni plodovi preteški za većinu današnjih šumskih životinja, naučnici su dugo istraživali kako se ova vrsta prirodno širila. Danas postoji široko prihvaćena pretpostavka da je plod maklure bio omiljena hrana mamuta i džinovskih lenjivaca. Ove izumrle vrste su se hranile plodovima i kroz izmet rasejavale seme na velike udaljenosti, zbog čega se maklura smatra živim reliktom praistorije.